Dolaskom rujna krenu, ove godine već 26. obljetnice okupacije jednog, drugog, trećeg slavonskog mjesta i tako sve do Vukovara pa dalje….Slakovci su bili među prvima. Naoružani prije za lov nego za borbu s trećom vojnom silom Europe mještani su odolijevali koliko su mogli, služeći se pritom često maštom i trikovima, prisjeća se jedan od slakovačkih branitelja, Anđelko Gelo. “Od teškog naoružanja imali smo u selu dvije zolje s kojima smo mi branili napad od 47 tenkova. Onda znate kolika je naša snaga bila. No, koristili smo zastrašivanje, pokrivali tendom kamione kao da su ispod neke cijevi i haubice, tako da su nas se malo u bojali, iako takvo naoružanje uopće nismo imali”, priča Gelo.
Okruženi mjestima sa pretežno srpskim i dobro naoružanim stanovništvom, bilo je vidljivo da neće dugo izdržati. Dobro su znali, posebice nakon sudbine Berka, što bi ulazak okupatora u selo značio i za civile i za branitelje. Tada je nastao most spasa prema Otoku, kojeg su zajedničkim snagama izgradili Slakovčani i Otočani, koji su k sebi kasnije primili i izbjegle obitelji.
“Kad je agresor ušao u selo, panika je zavladala…..Bilo je svega, no mi smo do tada evakuirali djecu, žene i starce preko tog pontonskog mosta. Otočani su bili naš spas i ovim im se putem još jednom zahvaljujem”, kaže ovaj branitelj. Oni mještani koji su ostali u sravnjenom selu, po točnoj slutnji, stradali su čim je agresor stupio u selo. Zlostavljani su, odvođeni, ubijani. “Tukli su ih, a gospodina Matu Užarevića izboli su više od 30 puta”, prisjeća se Gelo svjedočanstava. Zločini su to koje 26 godina ne može isprati, zaključuje razmišljanja svojih sumještana s kojima se i ove obljetnice u mjesnoj crkvi pomolio za slakovačke žrtve i njihove bližnje.
Tuga i suze obitelji bile su i kod središnjeg spomenika gdje je nastavljeno obilježavanje stradanja. Vijence su uz obitelji poginulih i sumještane položili učenici slakovačke osnovne škole, predstavnici stradalničkih udruga, Općine Stari Jankovci, Grada Otoka, Vukovarsko-srijemske županije i drugi. U počast stradalima i zbog onih mladih koji su nakon njih došli, Slakovci moraju postati mjesto ostanka, a ne odlaska, poručeno je. “Prije 170 godina Slakovci su imali više stanovnika nego danas. I pitam se da li je to ono zašto je 1991. godine 29 Slakovčana dali navrijednije od sebe, svoje živote”podvukao je Dragan Sudarević, načelnik Općine Stari Jankovci. Mnogi odlaze, a oni koji su jedini sigurni u ostanak su obitelji ubijenih, koji i dalje tragaju za pravdom. Iako je postojao anonimni telefon za dojavu o grobnicama i počiniteljima, već dugo više nije vijest da on nikada nije zazvonio, niti je itko procesuiran za zločine počinjene u Slakovcima.
