Od skromnih početaka prerasle su u događaj iznimne važnosti koji okuplja posjetitelje iz zemlje, ali i iz inozemstva – davne 1966. godine održane su prve Vinkovačke jeseni na inicijativu vinkovačkih kulturnih djelatnika i ljubitelja folklora.
Cilj je bio jasan, sačuvati od zaborava bogatstvo i tradiciju slavonskog kraja. S vremenom je ta tradicija postala više od običaja te se pretvorila u prepoznatljivi simbol grada Vinkovaca. Vinkovačke jeseni danas su jedna od najznačajnijih i najdugovječnijih manifestacija na ovim prostorima. Održavaju se svake godine u rujnu, s istim ciljem: očuvanja i promicanja slavonske tradicije i kulture, govora, odijevanja, plesa te običaja.
Od samih početaka do sada, puno toga se promijenilo, ali temeljne manifestacije kao srž Jeseni održavaju se do danas, uz bogat popratni program koji obuhvaća zabavne, glazbene, gastro i druge sadržaje. Središnji dio Vinkovačkih jeseni svakako je svečano otvorenje, svake godine na drugu temu, koja je nosila duh svoga vremena. U počecima teme su bile jednostavnije i usmjerene na prikaz narodnog stvaralaštva i ljepote sela, a s vremenom su postale poetske i slikovite s težnjom da se tradicija, ne samo očuva, već i prenese u budućnost.
Svake Jeseni donosile su nešto novo. Tako i svake godine imaju novo geslo, a čine ga pažljivo birane teme koje iznova pričaju priču o Slavoniji, vrijednim ljudima i slavonskoj duši. Oni nisu samo formalnost, oni su nit vodilja čitave manifestacije, od svečanog otvorenja pa sve do posljednje pjesme i koraka u svečanom mimohodu. Bilo da geslo slavi ljude, zemlju, snašu, konje ili pjesmu, te riječi postaju zaštitni znak konkretne godine, a prepoznatljive su na plakatima, u svečanim govorima, kao i u samom programu, ali i u srcima posjetitelja.
Tako su 50. jubilarne Vinkovačke jeseni održane pod geslom “Ispod golemog neba”, koje je obuhvatilo sve ono što one i jesu – slavlje narodne duše pod slavonskim nebom i na prostranoj ravnici. Uslijedile su i teme: “Ravnico, sva u sjaju žita zlatnoga”, “Dva sjaja dukata”, “Ruke šokačkih uspomena” i dr.
Nije zaboravljena niti velika uloga žene u šokačkoj povijesti pa su tako 38. Vinkovačke jeseni bile posvećene snaši, odnosno ulozi i značaju žene u Slavoniji. One su bile simbol požrtvovnosti, snage i odanosti. Odgajale su djecu, vodile domaćinstvo, brinule se za obitelj, a istovremeno su bile i čuvarice tradicije.
Tijekom godina, mnoga izdanja Jeseni bila su posvećena nekom segementu prirodnih ljepota Šokadije i Slavonije. Primjerice, 39. Vinkovačke jeseni vođene su temom “Obaljana četirim vodama”, koja je kroz višeslojno značenje povezala prirodu, identitet i tokove vremena. Upravo su Vinkovci grad na Bosutu, rijeci koja je često izvor brojnim piscima i slikarima i žila kucavica ovog grada.
Ove godine vraćamo se na početak, tamo gdje je sve i započelo: s jabukama. Upravo tradicionalnom berbom jabuka tih prvih Jeseni na Borincima, dočekivalo se plodonosno – i okusima, mirisima i bojama bogato godišnje doba, a jabuka je, zbog svega što predstavlja postala zaštitni znak Borinaca, ali i Vinkovačkih jeseni. Na nadolazećem jubilarnom 60. izdanju manifestacije, jabuke su ponovno u središtu pažnje. U nadolazećoj “Jeseni rumeni’ jabuka” crvena, slatka voćka ostaje neizbrisiv simbol, utkan i u novoobnovljeni grb na Trgu Vinkovačkih jeseni.
A svaka tema, svako geslo, iz godine u godinu, slaže se u mozaik koji Vinkovačke jeseni čini živom pričom naroda već dugih 60 godina.
