Šubara, krizban, reduša, pendžer – hoće li šokačke riječi otići u zaborav? U duhu očuvanja tradicije i kulturne baštine, proveli smo anketu i istražili koliko prolaznici u Vinkovcima znaju šokačke riječi poput šubara, krizban, reduša i pendžer, a odgovori su otkrili zanimljive razlike među generacijama.
Ako pitate starije stanovnike, oni će vam bez problema objasniti: pendžer-prozor, šubara-kapa, kod mlađih pak-tišina. Dok su stariji sugovornici većinom znali odgovore na pitanja, oni mlađi su ipak slegnuli ramenima: “Nemam pojma” i “Ne znam.” bili su česti odgovori. Za razliku od njih, stariji su se vrlo rado prisjetili izraza iz njihove mladosti, u njihovim pričama osjetila se nostalgija za prošlim vremenima. U anketi koju smo proveli pokazalo se ono što se već dugo strahuje – šokačke riječi koje su bile dio svakodnevice, u polju, pri radu, u svakoj pjesmi, danas su na rubu zaborava, osobito među mlađim generacijama. Stariji ih čuvaju kao dragocjeno naslijeđe, dok ih oni mlađi i ne prepoznaju.
Lingvisti i kulturnjaci već duže vremena upozoravaju da lokalni dijalekti i narječja nestaju pod pritiskom novih tehnologija i globaliziranog jezika. Gotovo svi mladi danas odrastaju uz internet i društvene mreže stoga im šokačke riječi zvuče “zastarjelo” i “staromodno”. A tko bi mogao bolje govoriti o šokačkom govoru od osobe koje se cijeli život bavi jezikom i riječima. O njegovoj vrijednosti i važnosti njegova očuvanja razgovarali smo s umirovljenom profesoricom hrvatskog jezika, Višnjom Sorčik.
“Mogu reći da je šokački govor nešto što je danas, neću reći zanemareno, ali u svakom slučaju bi se moglo više na njemu raditi, to je skupina govora koji su karakteristični za ovaj naš kraj koji je vrlo raznolik, vrlo interesantan, učenicima može biti podloga za jedan istraživački rad. Zašto? Zato što je šokački govor na ovom našem području vrlo,vrlo raznolik.”, istaknula je profesorica Sorčik.
Iako, kako kaže, u sklopu jezika postoji cjelina koja se naziva vremenska raslojenost jezika koja poučava o riječima koje su se nekada upotrebljavale, primjećuje kako današnje generacije sve manje znaju takve riječi. Na prvi pogled, šokački govor djeluje jednostavno, ali samo onaj tko ga zaista poznaje zna koliko je bogat i slojevit.
“Ako krenemo od naglasnog sustava, od akcenata, mi danas imamo akcenatski sustav koji se sastoji od četiri vrste naglaska. Šokački govori poznaju tri vrste naglaska i to akut koji je vrlo teško izgovoriti i vrlo teško naučiti.”, rekla je Sorčik.
Iako je nekada bio uobičajen, danas ga se može čuti u svega nekoliko sela.
“Mi tu imamo govore koji su ekavski, danas su se zadržali u svega tri sela. To su Rokovci, to je Gradište i to je Cerna. Ostali su ikavci, barem što se tiče dvoglasnika ije, ali su vrlo interesantni ti naši govori i po leksiku i tu mi vidimo da učenici danas sve manje znaju neke riječi koje su se u prošlosti rabile.”, dodala je Sorčik.
Šokački govor više je od jezika, on nije samo skup starih riječi već dio identiteta Slavonije. Po njemu se Slavonci prepoznaju, razlikuju i ponose.
“Zašto se mi Slavonci prepoznajemo gdje god da dođemo, prepoznajemo se po načinu govora, baš zato što smo sačuvali neke dužine. Npr. u morfološkom smislu što mi kratimo futur pa mi ne kažemo raditi nego radit ću, gledat ću itd. Mi smo još uvijek prepoznatljivi na neki način, ali daleko je to od onoga govora, od šokačkog dijalekta kako se govorilo nekada.”, poručila je profesorica.
Šokački govor sve tiši – Hoće li ga mladi znati prenijeti? Profesorica poručuje kako bi se u školama trebalo malo više poraditi na učenju lokalnog govora. Ipak, ističe, to bi zahtijevalo puno posla i preslušavanja izvornih govornika, kojih je, kako kaže, danas jako malo. Prema rezultatima ankete, to je nešto na čemu bi se zasigurno trebalo poraditi, jer samo tako šokački govor može ostati živ i prepoznatljiv.
