U Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci prikazan je naš prvi, dugometražno dokumentarni planinarsko-etnografski nijemi film, snimljen 1930. godine naziva Durmitor, koji prikazuje putovanje Marijane i Branimira Gušića, koji su, uz pomoć bečkog snimatelja Karla Koraneka snimili vlastiti planinarski pothvat. Nijemi film Durmitor, svojim komentarima i objašnjenjima pratio je dugogodišnji planinar, Marin Perković.
Prirodoslovac i liječnik Branimir Gušić i etnologinja Marijana Gušić bili su strastveni planinari i članovi Hrvatskog planinarskog društva Sljeme, koje je od 20-ih godina u svojem sastavu imalo i planinarsku kinoamatersku sekciju. Gušići su, uz pomoć bečkog snimatelja Karla Koraneka, snimali vlastiti planinarski pothvat – put od Zagreba kroz još neistražene crnogorske vrleti i prašume do vrha Durmitora, a usput su zabilježili i život u crnogorskim planinskim selima. Film snimljen u nijemoj formi svojim komentarima pratio je dugogodišnji planinar, Marin Perković.
Ovaj film ne donosi samo slike planinske ljepote već i etnografski i povijesni uvid u način kako su ljudi nekada živjeli nakakav način su pristupali prirodi.
“Govori o političkom uređenju i granicama tog vremena. Govori o putevima, kako za pješke, kako za vozila, kako za željeznicu, kako za avione, kako za brodove, kako ljudi žive, gdje žive, koje su im religije, koji su im načini preživljavanja, što je hrana, odjeća, etno, kompletna etnost. To je vrlo značajan film i doprinos ne samo planinarstvu nego i onome što danas nažalost postaje dominantno, a to je turistička svrha.”, rekao je Perković.
Prema dostupnim izvorima, film je snimljen u dvije kopije, jedna je propala za vrijeme drugog svjetskog rata, dok je druga pronađena 1972., ali joj se nakon toga do 2012. godine gubio svaki trag.
“Najveća vrijednost ovog filma je da smo ga uspjeli na čudne i neobične načine dobiti i sačuvati. Ovaj film, je na neki način ilegalan. On je nestao iz fundusa obitelji Gušić, ali smo ga uspjeli naći, s obzirom na podjele na propasti država, tko je vlasnik, tko ga je privatizirao itd., ali bez obzira na to film ima svoju veliku vrijednost i govori da se je išlo od Zagreba, do Durmitora, spuštanje do Kotora, brodom do Dubrovnika, Splita ili kuda već i to je prikaz ovog prostora.”, istaknuo je Perković.
Film Durmitor podsjeća da planina nije samo mjesto izazova nego i mjesto susreta s prošlošću, tišinom i samim sobom. U vremenu buke i brzine, ovaj nijemi film vraća gledatelje korijenima – prirodi, jednostavnosti i ljudskoj znatiželji. Iako je od snimanja filma prošlo gotovo jedno stoljeće, kako Perković ističe, poruka je da danas, više nego ikada, treba ići u u prirodu i što više je sačuvati, ne graditi ceste do planinarskih vrhova nego održavati staze kako bi ljudi mogli hodanjem doći do zdravlja i tako se barem jednim dijelom vratiti u vrijeme kada se živjelo u skladu s prirodom.
