Uz Ovčaru, najveće vukovarsko mučilište i stratište, o čemu se više počelo govoriti tek posljednjih godina, bio je Velepromet. Medijama nakon okupacije Vukovara prezentiran kao sabirni centar, Velepromet je bio logor, koji je formiran još sredinom rujna 1991., a zatvoren u ožujku 1992. godine. Kako su pojedini dijelovi grada padali u ruke srpskog agresora, dovođeni su zarobljenici iz tih dijelova grada, a logor je potpuno pun bio upravo nakon okupacije grada. Nakon dnevne predstave za brojne medije, kad su se kamere ugasile, uslijedio je krvavi pir u kojem su ponaprije bivše “komšije” krenule na raspoznavanje i osvetu. U prva tri dana od okupacije grada, mučeno je i ubijeno više od 700 ljudi, među njima i minimalno jedan maloljetni dječak, a mogima od njih kosti niti danas nisu nađene. Upravo su na Veleprometu počinjena i brojna silovanja. No točan broj žrtava povezanih s Veleprometom se vjerojatno neće saznati , jer su neki koji su ovdje zarobljeni, ubijani na drugim mjestima. Kroz logor je ukupno prošlo više od 10 000 ljudi, no kazni za ubojstva dalje nema. “Po tom pitanju nema ništa novo, institucije moraju odraditi svoj posao, jer mi smo svoj dio sav napravili, dostavili im popise i podatke, no oni nisu obavili niti obavijesne razgovore s tim ljudima napravili, a kamoli što drugo. Godinama se ignorira istina o Veleprometu”, kaže Danijel Rehak iz Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora. U njihovoj organizaciji u prostorima Veleprometa danas je odana počast svih žrtvama koje su ovdje zarobljene i ubijene. Josip Čondić i Vladimir Vodopija položili su vijenac i svijeću uime svih bivših zatočenika Veleprometa. Misu zadušnicu predvodio je povjerenik za pastoral branitelja Đakovačke-osječke nadbiskupije, velečasni Stanislav Šota.
