Na vinkovačkoj tržnici – boje, mirisi i cjenkanje. Šarene tezge pune domaćih proizvoda, a između njih – stari znanci, kupci i prodavači. Istražili smo kakva je ponuda, jesu li cijene opravdano visoke i vjeruju li kupci svojim prodavačima.
Dva puta u tjednu, srijedom i subotom, na tržnici grada Vinkovaca možemo naići na vrevu, šarenilo boja i raznovrsnost mirisa. Ove srijede odlučili smo se posjetiti tržnicu i vidjeti što se nudi te kako građani komentiraju trenutnu situaciju. Glasovi prodavača miješaju se s koracima stalnih mušterija koji znaju da ovdje uvijek mogu pronaći domaće i svježe namirnice. Iako je srijeda nešto mirnija u odnosu na užurbanu subotu, kupaca na tržnici nikada ne manjka. Pitanje je, može li ovakva tradicija u današnje vrijeme konkurirati velikim supermarketima?
Prema riječima ispitanika tržnica i dalje ima mjesto u svakodnevnom životu građana, ali njezina konkurentnost u odnosu na supermarkete uvelike ovisi o svijesti potrošača. Dok supermarketi nude praktičnost, veću ponudu te duže radno vrijeme, tržnica nudi nešto što se ne može lako zamijeniti – lokalne proizvode i ljudski kontakt. Kupovina na tržnici pedstavlja podršku malim proizvođačima i lokalnoj ekonomiji. A cijene? O njima svatko ima svoje mišljenje – nekima previsoke, drugima opravdane. Na kraju, sve se svodi na vlastitu perspektivu i osobne prioritete. Iako cijene variraju, povjerenje je valuta koja na tržnici vrijedi najviše.
Provjerili smo i što na to kažu proizvođači te koliko je teško danas biti prizvođač hrane. Jedan od ispitanika je i Hilarije iz Nijemaca, koji kaže da uz dobru volju i rad ništa nije problem te da razumije da je kupcima skupo jer i njima samima cijena proizvodnje je značajno veća u odnosu na prije.
Iza svake svježe namirnice na vinkovačkoj tržnici krije se mnogo truda i rada. Ipak, posjećenost tržnice varira – za neke građane je to tjedna navika i tradicija koja se s ljubavlju prenosi s generacije na generaciju. Za druge je to povremeni izlet, prilika za susret, druženje i kratak predah od užurbanog ritma svakodnevice. Iako se tržnica i dalje trudi ponuditi najbolje od domaćeg, jasno je da nedostatak kupaca predstavlja izazov s kojim se mnogi suočavaju.
Na samom kraju možemo zaključiti, dok cijene rastu, a novčanici postaju sve tanji, čini se da tržnica ostaje mjesto gdje se još uvijek trguje – ali i priča, savjetuje, pa čak i tješi. Iako se ponekad s tržnice ode i praznih ruku, mnogi joj se i dalje vraćaju, zbog atmosfere, poznatih lica, kratkog razgovora s prodavačima ili susjedima i to je ono što joj daje posebnu čar.
