Svake godine u proljeće i jesen, milijuni ljudi diljem svijeta pomiče svoje kazaljke na satu. I dok mnogi primjećuju samo koliko “dobiju” ili “gube” sati sna, iza ove prakse krije se zanimljiva povijest i praktična ideja.
Ovoga vikenda, sa subote na nedjelju, vratili smo kazaljke na satu jedan sat unazad, što službeno označava da smo prešli na “zimsko” računanje vremena, ali i dobili jedan sat više sna. Pomicanje kazaljki poznatije kao “zimsko” i “ljetno” računanje vremena, a ta ideja nastala je prije mnogo godina, prvotno radi boljeg korištenja dnevnog svijetla i uštede energije, a sve do današnjeg dana ta tema izaziva brojne rasprave – donosi li korist ili samo remeti ritam. Unatoč tome, pomicanje kazaljki ima svoju povijest koju vrijedi istražiti.
Nastanak ideje
Ideja je potekla od „oca” SAD-a, Benjamina Franklina, davne 1784. Njegov prijedlog nije bio da se sat pomiče, ali je u pismu uredniku časopisa Journal of Paris, pod naslovom “An Economical Project for Diminishing the Cost of Light” odnosno “Ekonomičan projekt za smanjenje cijene svjetla“ sugerirao da bi Parižani mogli uštedjeti na svijećama – ako bi se budili ranije. Bila je to šala, koja je s vremenom pala u zaborav, ali stotinu godina kasnije dva su znanstvenika, svaki sa svojom idejom, predložila sezonsko pomicanje sata: 1895. novozelandski entomolog i astronom George Vernon Hudson i 1907. britanski izumitelj William Willett.
George Vernon Hudson predložio je da se sat pomiče unaprijed 2 sata u listopadu i 2 sata unatrag u ožujku. Iako je postojao interes za njegovu ideju, ona nikada nije ostvarena, dok je William Willett predložio da se satovi pomiču po 20 minuta unaprijed svake od četiri nedjelje u travnju, pa ponovno pomicanje za 20 minuta unazad svake od četiri nedjelje u rujnu.
Primjena “ljetnog” i “zimskog” računanja vremena
Prva primjena ljetnog računanja vremena zbila se 1. srpnja 1908. u kanadskom gradu Port Arthuru, današnjem Thunder Bay, ali to je bio samo eksperiment. Tek osam godina kasnije države su počele prihvaćati ovaj koncept nakon što ga je Njemačka uvela u praksu 1916. za vrijeme Prvog svjetskog rata. Nakon Njemačke ljetno računanje vremena je uvela i tadašnja Austro-Ugarska, a potom se ono proširilo i drugim državama Europe i SAD-a. No, nekoliko godina nakon Prvog svjetskog rata većina zemalja koja je prihvatila novu vremensku računicu se vratila na staro. Praksa je ponovno uvedena u kriznoj situaciji tijekom Drugog svjetskog rata. Po završetku rata ponovio se isti scenarij, kao i nakon prethodnog svjetskog sukoba. Do nove promijene je došlo u listopadu 1973. godine, kada je Organizacija arapskih zemalja izvoznica nafte (OAPEC) uvela embargo na naftu, a cijene energenata naglo su porasle. Brojne zemlje tada su uvele ovu mjeru koja štedi vrijeme i energiju.
U bivšoj Jugoslaviji ljetno računanje vremena uvedeno je u ožujku 1983. Trenutačno vrijedi raspored ljetnog računanja vremena koji je Europska unija uvela 1996. godine. Europski parlament je 26. ožujka 2019. godine donio odluku o ukidanju ljetnog računanja vremena u Europskoj uniji (EU) tijekom nekoliko godina, a svaka članica će morati odabrati želi li trajno ostati na “ljetnom vremenu” ili se vratiti na standardno, zimsko. Hrvatska je najavila da će ovu odluku donijeti do 2026. godine.
Bez obzira na rasprave i podijeljena mišljenja pomicanje kazaljki i dalje je dio svakodnevice – barem dok se ne donese drugačije odluka.
