Novinar: Filip Knezović
U Mikluševcima je obilježena 35. obljetnica stradanja ovog slavonskog sela u sklopu Općine Tompojevci. Tijekom napada i okupacije poginulo je deset hrvatskih branitelja i civila, dio mještana odveden je u logore, a više od 150 osoba protjerano je iz svojih domova.
Mikluševci su u jesen 1991. godine, selo koje je do tada živjelo svojim svakodnevnim životom, postali jedno od mjesta na području Vukovara kroz koje je prošla brutalnost rata. Prema svjedočenju Đure Bikija, predsjednika UHDDR-a TM RH, prvi veći napad i ulazak snaga Jugoslavenske narodne armije počeo je 21. rujna.
„Točno je ušao u selo prvi puta novosadski korpus s Pinzgauerom, tenkovima iz Opatovačke pustare i tu smo imali pregovore o predaji naoružanja”, prisjetio se Biki.
Iako se očekivalo da će branitelji predati naoružanje i omogućiti ulazak vojske u selo, plan je bio drugačiji.
„Što mi sigurno nismo htjeli. Zapovjednik ovoga sela Stjepan Filipović i ja nismo htjeli predati i normalno smo u dogovoru da ćemo napraviti dar-mar. Imali smo sa sobom bombe, da ćemo raznijeti mjesni ured i to sve, tako da je major pristao da povuče vojsku iz našeg sela”, rekao je Biki.
Pregovori između hrvatskih branitelja i pripadnika JNA nastavljeni su i 4. listopada, u Srijemskim Čakovcima. Branitelji su, kako svjedoči Biki, obećali predati naoružanje, no do predaje nije došlo.
„Točno do današnjeg dana, 8. nismo htjeli predat, nego smo se povukli u šumu Jelaš i nas 19 smo išli na proboj koji se nismo smjeli dat u ruke i ići u Ilok”, kazao je Biki.
Ulazak Novosadskog korpusa Novosadski korpus u Mikluševce je ušao 8. listopada u 12.30 sati. Za one koji su te dane proživjeli, obljetnica nije samo podsjetnik na datum. Ona vraća sjećanja na ljude kojih više nema, ali i na dane u kojima se u samo nekoliko sati promijenio život cijele zajednice. O stradanju sela svjedočio je i bojnik Zdenko Biki, viši časnik Hrvatske vojske, koji je posebno istaknuo posljedice okupacije na civilno stanovništvo.
„Selo je samo po sebi, što se kaže, rusinsko mjesto u kojemu je bilo par obitelji koji su bili pravoslavne vjeroispovijesti. Oni su radili svašta po selu, ubijali su civile, mučili. Mog oca su u logor odveli. Tako da je to bilo katastrofa”, prisjetio se.
Zdenko Biki ističe kako hrvatske snage u tim okolnostima nisu mogle pružiti veću pomoć stanovnicima Mikluševaca jer su istodobno sudjelovale u obrani drugih ključnih područja.
„Mi u stvari nismo mogli ništa puno pomoći selu zato što smo imali na drugim dijelovima gdje smo aktivno sudjelovali u obrani Borova Naselja, Vukovara, Sajmišta, Mitnice.”
Nakon okupacije dio mještana odveden je u logore i zatočeništvo. Tijekom napada i nakon sloma obrane poginulo je deset osoba, dok je 18. svibnja 1992. godine više od 150 stanovnika protjerano iz svojih domova. U spomen na stradale, na mjestu na kojemu su prije tri i pol desetljeća počeli dani okupacije položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Obilježavanje obljetnice još je jednom podsjetilo na žrtvu Mikluševaca i njihovih stanovnika te na važnost čuvanja sjećanja na sve koji su tijekom Domovinskog rata stradali, bili zatočeni ili protjerani iz svojih domova.
