novinarka: Željka Šnur
Nakon jučerašnjeg blagdana Svih svetih, vjernici danas, 2. studenog, obilježavaju Dušni dan. Iako se ova dva dana u kalendaru nadovezuju jedan na drugi te ih mnogi u praksi povezuju i obilježavaju kao cjelinu, crkvena tradicija i njihovo stvarno značenje jasno se razlikuju. Dok su Svi sveti posvećeni svim proglašenim i neproglašenim svecima koji su ostvarili kršćanski ideal života, Dušni dan je u katoličkoj tradiciji posvećen spomenu i molitvi za duše svih vjernih mrtvih.
Značenje ovih dana i razlike među njima provjerili smo s građanima na ulicama. Većina njih dobro prepoznaje bit samoga dana. „Svi sveti su dan svih svetaca i svetica i njima je posvećen. A Dušni dan je za duše svih pokojnih”, jasno nam objašnjava jedan prolaznik.
Druga sugrađanka dodaje kako je gruba razlika u tome što je na Dušni dan fokus na obilasku grobova naših najmilijih, dok treći sugovornik napominje: „Dušni dan je upravo danas kad se obilaze groblja, a Svi sveti su posvećeni svecima koji nisu posebno označeni pa se njih prisjećamo i slavimo.”
Dolazak na groblja, paljenje svijeća i polaganje cvijeća u ovim danima nadilazi samo održavanje tradicije. Za građane je to duboko emotivan čin i način na koji pokazuju da ljubav prema onima koji su otišli nikada ne prestaje. Molitvom na grobovima iskazuje se zahvalnost, ali i kršćanska nada u vječni život.
Među onima koji su danas posjetili posljednja počivališta svojih obitelji ima i onih koji su prevalili dug put kako bi odali počast preminulima. „Dušni dan je spomen na sve duše pokojnih, pa evo i ja sam došao iz Osijeka obići pokojne iz moje obitelji, pomolit se i odat zahvalu za sve ono što su za nas dali tijekom svog života”, rekao nam je jedan od posjetitelja groblja.
Ovaj dan je ujedno i prilika za sjećanje na prijatelje i suborce. „Ja sam iz Andrijaševaca, tu su mi prijatelji branitelji. Brat mi je u Zagrebu, pa nisam stigao tamo, ali sam zato zapalio svijeću ovdje”, svjedoči nam drugi građanin.
U konačnici, Dušni dan ostaje podsjetnik na one koji više nisu među živima, ali čija prisutnost i dalje snažno živi u sjećanjima, pričama i srcima njihovih najmilijih. Kako zaključuje jedan od naših sugovornika, to je trenutak za obnovu osjećaja prema onima „koga si jednom znao, poznavao, volio i družio se, a sad ga više nema, ali ipak ostaje u mislima.”
