Konjogojska udruga Otok djeluje od 2000. godine, broji 40-ak članova koji uzgajaju konje, uglavnom lipicance. Otok je posljednja stanica pokladnog jahanja u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a ove godine sudionici su obišli šest postaja.
„Posebno me vesele mladi, i moj sin koji je tu pored mene i nadamo se da će i oni nastaviti tu tradiciju kako smo je i mi nastavili od naših starih i preuzeli je danas na sebe da budemo organizatori i da nastavimo jašiti. Tako se nadamo i da će naša djeca u budućnosti nastaviti i da ovi običaji neće izumrijeti” – istaknuo je Vladimir Bošnjak, predsjednik Konjogojske udruge Otok.
„Osjećam se ponosno i drago mi je što oblačim reklju, čizme i kapu, košulju”, kazao je 9-godišnji Vladimirov sin Ivan.
A da u obitelji Bošnjak sve ide s koljena na koljeno dokazuje i Mato, počasni predsjednik Konjogojske udruge Otok koji kaže da se pokladno jahanje u Otoku održava još od vremena Vojne krajine otkada je i pokladni utorak ostao ucrtan u identitet ovoga slavonskog grada: „Ali je naša tradicija taj pokladni utorak. Nekada nismo imali gostiju sa strane nikoga jer onda su jašili samo naši domaći. Nije se imalo punktova da se stajalo tako, nego se malo kod neke cure skrenulo tko je imao curu i tko je bio za ženidbu.”
Jedina od sudionica pokladnog jahanja, koji ih je ove godine bilo 50-ak, bila je Blaženka Nikolić iz Donjeg Novog Sela.
„Meni je izuzetno drago što štujemo i volimo konje, volimo ovu tradiciju i volimo Šokadiju. U svemu ovome meni su najbitniji konji jer ja obožavam konje. Njih volim, volim to, ja ne mogu opisati”, naglasila je Nikolić.
Čista srijeda kuca na vrata, pokladno vrijeme stiglo je svome kraju, a korizma i priprema za najveći kršćanski blagdan Uskrs označavaju kraj pokladnoga razdoblja.
Novinar: Filip Knezović
