Mjesto Lovas obilježilo je danas, polaganjem vijenaca podno spomenika žrtvama na mjesnom groblju, 26. obljetnicu okupacije u Domovinskom ratu. Unatoč kiši na ovaj sumoran dan mještani Lovasa došli su odati počast ubijenim članovima svojih obitelji, suborcima, prijateljima, sumještanima. Među njima i Jelena Baketa čije se svjedočanstvo urezalo u pamćenje svakom onom tko ga je slušao tijekom njenih brojnih medijskih istupa. Ona je ostala bez dva sina, u Tovarniku i Vukovaru.
– Moj sin je poginuo 21. rujna 1991. godine u Tovarniku. Uspjeli smo kum i ja otići po njega i sahraniti ga ovdje na groblju. Tri dana nakon toga sam otišla u Ilok, a da nisam, danas me ne bi bilo, jer su me tražili. Drugi sin mi je nestao iz vukovarske bolnice, ni danas o njemu ne znam ništa, poruka je bilo svakakvih s one strane, ali do istine još nisam došla – prepričala je svoju priču Jelena.
Mještani zlostavljani i ubijani, a selo opljačkano i uništeno. U preostale kuće useljeni su Srbi iz drugih dijelova Hrvatske. Avetinjski prizori svog mjesta, zlostavljanja i ubojstva ono je što ostaje u pamćenju, bez obzira koliko godina prošlo. – Niste se smjeli slobodno kretati po selu, Hrvati su morali nositi bijele vrpce na rukama te staviti bijele plahte na kuće kako bi se znalo da su hrvatske – prisjeća se Ivan Mujić.
Ubojstva su se u Lovasu događala sve do 1993. godine.
– Ukupan broj ubijenih mještana općine Lovas je 89, s tim da još uvijek imamo jednu nestalu osobu na popisu. Dakle, riječ je o ukupno 90 ljudi, što je tada činilo 5,5% hrvatskog stanovništva – kaže načelnica Općine Lovas Tanja Cirba.
Lovas je, nažalost, postao tragično poznat i po tzv. krvavoj berbi grožđa, kad su mještani utjerani u minsko polje nadomak sela. Bilo je to 18. listopada, osam dana nakon okupacije mjesta. Na ovaj dan, bit će održano i središnje obilježavanje stradanja ovog mjesta, u okviru čega će biti prikazan film Krvava berba grožđa, nastao u produkciji Antuna Ivankovića, najavili su iz Općine.
