Okupljanjem preživjelih ranjenika i liječnika, obilježena je 26. obljetnica humanitarnoga konvoja, kojim je 19. listopada ratne 1991. godine u organizaciji„Liječnika bez granica“ i Ministarstva zdravstva RH iz vukovarske bolnice izvučeno 105 ranjenika. Iako je sporazumom bilo dogovoreno da će konvoj dolaziti dva do tri puta tjedno i izvlačiti ranjenike iz bolnice koja je radila u iznimno teškim uvjetima, ovo je bila prva i posljednja evakuacija ranjenika.
A najteže dane osoblje pamti i danas. I na 26. obljetnicu sjećanja su navirala. Radili su danonoćno, bez dovoljno lijekova, sanitetskog i ostalog materijala, struje, hrane i vode. No i u takvim uvjetima, brojnim stradalima spašeni su životi. Ipak, spašeno ih je moglo biti i više. Humanitarni konvoji u Vukovar su, naime, trebali dolaziti barem dva puta tjedno. Međutim, po povratku iz Vukovara, konvoj Liječnika bez granica je napadnut. Iz sigurnosnih razloga, više nikada nije ponovljen.
“Nakon tog konvoja bili smo opet prepušteni sami sebi, ranjavanju, ubijanju, a kasnije, nakon 18.11. i odvoženju naših ranjenika i civila na Ovčaru”, rekla je ovom prilikom Vesna Bosanac, ravnateljica OŽB Vukovar i bolnice ratnih veterana.
Na 26. obljetnicu humanitarnog konvoja Liječnika bez granica, Marija Meden, djelatnica ratne vukovarske bolnice, predstavila je knjigu Moja gerijatrija. Na papir je prenijela svoja sjećanja iz tog vremena, tako da je danas još jedno svjedočenje o zbivanjima u Vukovaru i vukovarskoj bolnici 91., ugledalo svjetlo dana.
