Više od dva desetljeća nakon Domovinskog rata, neke sotinske rane još su vidljive. Kako one na mještanima koji i dalje traže svoje nestale, tako i one na sotinskim objektima. U agresiji 1991. česta meta agresora bili su sakralni objekti, a upravo je sotinska župna crkva Blažene djevice Marije Pomoćnice kršćana teško oštećena, kao i glavni crkveni oltar, koji je na više mjesta bio mehanički oštećen, drvena konstrukcija je bila razrušena ili nagorena, sloj podložne žbuke odvajao se od drvene konstrukcije, a sloj štukomramora bio je raspucan, mehanički oštećen ili je u cijelosti nedostajao. Kipovi sv. Joakima i sv. Ane su nestali, a od figura anđela sačuvano je samo nekoliko fragmenata. A onda se 2007. godine krenulo s obnovom oltara. “Obnova ovog krasnog štukomramora u Sotinu započela je prije točno 10 godina. S obzirom da je štukomramorov oltar općenito kao tehnika izuzetno zahtjevna i da ih u Hrvatskoj ima vrlo malo, naišli smo tijekom tih radova na brojne probleme”, pojasnila je dr.sc. Tajana Pleše, ravnateljica Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Na složenost radova upućuje i činjenica da se samo nekoliko srednjoeuropskih radionica bavi konzervatorsko-restauratorskim postupcima na umjetninama izvedenim navedenom tehnikom. Složenim radovima, koji su s prekidima trajali od 2007. do ove godine,obuhvaćena je izrada nedostajuće drvene konstrukcije, polaganje podložne žbuke, nadomještanje sloja štukomramora različitih uzoraka na svim elementima oltarne arhitekture te izrada faksimila kipova.
U organizaciji Hrvatskog restauratorskog zavoda i župe Blažene djevice Marije Pomoćnice kršćana u Sotinu je predstavljen projekt završetka konzervatorsko-restauratorskih radova u istoimenoj crkvi. Restaurirani oltar blagoslovio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Dvadeset godina od povratka u Sotin, oltar, kao i crkva simbol su stradanja i žrtve koju je Sotin kroz ubijene i nestale dao u Domovinskom ratu, poručio je nadbiskup Hranić: “Volio bih da im ovaj oltar bude snaga da budu veći od podnesenog zla, da budemo moralno snažni opraštati”. Inače, prema riječima nadbiskupa Hranića, na području Đakovačko-osječke nadbiskupije tijekom rata potpuno je srušeno ili teško oštećeno 27 župnih i 46 filijalnih crkava. Iako možda ne do kraja uređene, sve su obnovljene. No, nestali inventar – ostao je nestao. Ono što je svakako simbolično. kad je o sotinskoj crkvi riječ, umjetnički itekako vrijedan oltar konačno je dovršen upravo u Europskoj godini kulturne baštine.