Treniranje bez pravog čamca, u oronuloj zgradi, sa zahrđalim utezima i polomljenim veslima – zvuče li ovo kao uvjeti u kojima se stvaraju profesionalni sportaši? Nimalo. No, usprkos svim poteškoćama, u ovakvim uvjetima braća Anton i Patrik Lončarić iz Osijeka trenirali su i postali ne samo uspješni sportaši već šampioni! Na nedavno održanom Svjetskom juniorskom prvenstvu u veslanju u Litvi, okitili su se zlatom u dvojcu bez kormilara. Mladu braću Lončarić već nazivaju novom braćom Sinković, a ovo zlato samo je potvrda njihova velikog talenta. I dokaz koliko Slavonija ima talentiranih i upornih mladih ljudi, koji i bez idealnih uvjeta uspjevaju doći do trona.
Sviranje himne, dizanje hrvatske zastave trenuci su koje Anton i Patrik neće nikada zaboraviti. Posebice stoga jer rijetki su znali što su sve prošli i što se uistinu krije iza ovoga zlata.
“Čamac je od braće Sinković, oni su nam izašli u susret i posudili čamac, naš je jednostavno star i nije bio dobar za SP”, rekao nam je Anton. Šest godina bez propuštenog treninga, mnogo truda i znoja konačno je došlo na svoje. “Treniramo svaki dan, uvjeti u klubu nisu nimalo idealni čim smo morali posuditi čamac za natjecanje. Nemamo dovoljno moderne čamce, zgrada je isto stara, preko zime u našoj teretani je 0 stupnjeva, mi se tamo znojimo i radimo”, nastavlja Anton.
Nisu ovo uvjeti u kakvima se stvaraju profesionalni sportaši. No, uz bezgraničnu volju i upornost, svi nedostaci postaju prednost, ne za stvoriti sportaša, već za stvoriti šampione, istinske pobjednike, što braća Lončarić uistinu jesu. Potvrđuje to i trenerica, koja je s njima napravila prve veslačke korake. “Vrlo brzo se kod određene djece prepozna ta kvaliteta u jednom budućem rezultatu. Ono sve što obučavamo i radimo sa djecom, oni sami pokazuju koliko žele, koliko hoće i mogu, ali da su bili potencijal to smo vrlo brzo vidjeli”- govori trenerica Jasminka Kraljević Čolić.
Bez potpore trenera, kao niti bez potpore roditelja, ništa ovog ne bi bilo – ističu mladi Lončarići.
“Drago mi je što će im nakon ovog biti otvorena vrata da bi se mogli što kvalitetnije baviti ovim sportom, koji najviše vole, koji vole najviše na svijetu” – ponosan je otac Davor Lončarić. Nadamo se da će u budućnosti uz hrvatske šampione više biti i hrvatske krovne sportske organizacije…jer zlatni dečki su to zaslužili.
