Novinarka: Ana Tokić
Masna hrana bez grižnje savjesti, čips uz film i nešto slatko za kraj – mnogima je to dio svakodnevice. No što kada bi se na omiljenim grickalicama i slatkišima pojavila jasna upozorenja da nisu zdrav izbor? Upravo to predviđa prijedlog novog zakona čiji je cilj potrošačima pružiti jednostavnije i vidljivije informacije o tome koliko pojedini proizvodi sadrže šećera, soli i zasićenih masti. Ideja je slična upozorenjima koja se već godinama nalaze na duhanskim proizvodima – potaknuti građane da prije kupnje razmisle o tome što unose u organizam. Građani s kojima smo razgovarali uglavnom podržavaju ideju.
„Ja mislim da je to jako dobro i da je to, ako to tako bude funkcioniralo, da će biti zdravije i da neće biti toliko viška kilograma“, smatra jedan od građana.
Drugi pak upozorava kako sama upozorenja možda neće biti dovoljna.
„Ne znam koliko to ljudi čitaju. Onaj koji puši, taj puši vjerojatno i dalje. Treba od djece početi, ne od odraslih, to je prekasno za odrasle već“, poručuje.
Više od trećine osmogodišnjaka ima prekomjernu težinu ili debljinu
Jedan od glavnih razloga za donošenje novog zakona je zabrinjavajući podatak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo – više od trećine, odnosno 36,1 posto osmogodišnje djece u Hrvatskoj, ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu. Građani zato naglašavaju kako bi se promjene trebale provoditi od najranije dobi.
„Treba jesti svježe, domaće, a ne te kojekakve prerađevine. Najviše u trgovinama ima slatkiša i prerađevina. Ne samo da to nije zdravo, nego puno i otpada bude od tih pakiranja i tog smeća, to nas je i zatrpalo“, kaže jedan od sugovornika.
Škole bi trebale imati važnu ulogu
Stariji i iskusniji građani problem ne vide samo u hrani. Smatraju da sve počinje od najranije dobi – djecu treba poticati na više kretanja, manje vremena provedenog na mobitelima, a više vremena u prirodi i fizičkim aktivnostima.
„Treba u školama organizirati da se djeca zdravo hrane i u školama isto uvesti predmete. Mi smo imali domaćinstvo i tjelesni. To treba više forsirati nego neke predmete koji neće djeci trebati. Treba od malih nogu djecu podučavati“, smatra jedan od građana.
Liječnik obiteljske medicine i jedan od autora zakona, Dražen Gorjanski, istaknuo je da bi upravo škole trebale postupno uskladiti svoju ponudu s prehrambenim standardima. To bi značilo da proizvodi s nepovoljnim nutritivnim profilom ne bi bili dio redovite školske prehrane. S time se slažu i građani.
„Uvesti nekakav sistem prehrane u školama, neke edukacije malo i tako“, jedan je od prijedloga.
Upozorenja bi mogla biti i na pršutu i kulenu
Prema prijedlogu zakona, nova upozorenja mogla bi se naći i na tradicionalnim delicijama poput pršuta i kulena. Takva ideja među građanima ipak izaziva podijeljene reakcije.
„To su delikatese koje manje-više svi volimo i to se ne jede puno. To se malo jede, ne jede se puno“, kaže jedan od sugovornika.
Istodobno, mnogi priznaju da deklaracije na proizvodima danas gotovo uopće ne čitaju. Presudno je da je hrana ukusna, dok ono što se nalazi u nutritivnom sastavu često ostaje u drugom planu.
„Ma sve, sve konzumiram, ali nije kvaliteta kao prije“, kaže jedan građanin. Na pitanje gleda li sastav proizvoda i količinu masti, šećera i soli, odgovara: „Ne, ne gledam.“ A bi li to ipak trebalo činiti? „Ne, uzmem ono što želim i to je to“, iskren je.
Svjesni su da nije zdravo, ali se navika teško mijenja
Građani pritom ne skrivaju da su i bez posebnih upozorenja svjesni kako neke namirnice nisu najbolji izbor. Problem je, kažu, što se tog znanja često ne pridržavaju.
„Svi to manje-više znaju, ali se ne pridržavaju toga vjerojatno, kao i sam“, priznaje jedan od sugovornika.
Prijedlog novog zakona izradile su Udruge za zdravo življenje i za prevenciju prekomjerne tjelesne težine. Svi zainteresirani – građani, liječnici, roditelji i predstavnici prehrambene industrije – svoje komentare na tekst zakona mogu dostaviti do 15. rujna, nakon čega bi prijedlog trebao biti upućen u saborsku proceduru. Hoće li nova pravila doista donijeti zdravije prehrambene navike i potaknuti građane da pažljivije biraju ono što stavljaju na stol, tek treba vidjeti. Jedno je, međutim, sigurno – prehrambene navike teško se mijenjaju preko noći.
